pucam po šavovima
zakrpaj me
riječima dodirima
zaljepi flaster poljubaca
na ogrebano koljeno
nasmješi se
kad ubireš suze usnama
prođi prstima
niz vrat
i kaži da sam leptir
kojem vjetar
ne može ništa
kaži da sam lopoč
uzdignutog vrata
što pozdravlja
oblak rasut nebom
kaži
ma kaži bilo što
samo nemoj da šutiš
kad crvena slanost peče
a pogled nestaje
u okviru slike
pokidanih udova
Dali govori
vrišti izopačenost
neshvaćenog
samo nemoj da šutiš
u jutru kad pjevaju ptice
...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!