za rub ravnice

tek zalazi sunce

dok razbucanu vatu oblaka

nebeska baklja

na zapadu pali

prozorska stakla

odsjevom

nebeskih buktinja plamte

a iskre uspomena

u očima se krešu

i ne znam zašto

oko mene plešu

tvoje smrknute vjeđe

i ljutiti pogledi

poput pređe

otrovnih paukova

zašto i šišmiši polijeću

prema slapovima

pjenušavih obrisa šume

na plamtećem obzorju

zašto špaliri uzburkanih topola

u dubini ravnice

s lišća stresaju

odsjev crvenila

zašto moj drhtaj srca

noćnim leptirima

i dašcima jeseni

u tvojim očima

prozore večeri otvara

Jure Drljepan (JUR)