Meni ništa nije suđeno
mog imena nema u knjigama
slugu ni gospodara
u vršidbene dane
sjetna će biti sjetva
promašit će me
i srp i psovka
riječ hvale
zatajit će me
kao mrtvo sjeme
jeseni zaboravljene

meni ništa nije suđeno
da te volim više mogao bih
potrošiti ovo malo snage
koljena da ti grlim
bijela do sutona
al' me vjera izdade

meni ništa nije suđeno
okrenut ćeš mi leđa
kao buđenje
s nepoznatim značenjem

meni ništa nije suđeno
sklopit će mi oči netko tuđ
po zakonu koji ne poznajem
otvoriti mi vrata zapečaćena
još srcem vrućim od žala
što meni ništa nije suđeno
ni ta
Bože lijepa žena
s božurom
na usnama.

Duško Babić