Danas sam sakupila nečije
netom odbačeno vrijeme
a sve u cilju čitanja tvojih
mrtvih slova na papiru

odlučila sam tako
ratovat ću s prošlošću
ja koja nikad nisam
držala oružje u rukama
osim golog srca

sad se borim sa sjenkama
potrošenih mudrolija
putem atmosferskih izdaja
i otvaram sve karte
u ime sanjanog sutra
da mi dođe

ja koja nikad nisam
dozvolila sebi patetiku
evo razlila sam se cijela
dodirujući već poplavljene obale
koje nisi htio odbraniti istinom

ratujući  sa suncem i mjesecom
kišom i snijegom dok gospodariš
ne mogu se nikako oteti dojmu
kako nam je postojanost izgubila smisao
u odabiru vrste onog trena
kad je umrla riječ u koju si se kleo.

Danja Đokić