I bez tebe
postoji vrijeme
sati što se pomiču
mjerom jednakom
vijekovima
kazaljkom prema naprijed

I bez tebe
djeca u parku igraju se
ne haju za mijene
koje mnome haraju
za ove trzaje
što u nizu traju 
u beskraju
pa me oštricom svojom
kano papir paraju

I bez tebe
ljudi putuju
brodovi ih primaju u utrobu
odvode na daleke otoke
kao prtljagu
kofere označene crtama lica
da se više nikad ne vrate

I bez tebe
rastu cvjetovi
u divljini
srca skrivenog pod zemljom
da ih ne možemo iščupati
zatrti im ljepotu
zapisanu u vjetru
što ih snagom svom
nemilice šiba

I bez tebe
nevera se obećana moru sprema
samo mene
bez tebe vjerene
više na ovom svijetu nema.

Duško Babić