Umrijet ću i ja jednom od ljubavi
u nekoj veži vezan ružama za zemlju
ležat ću mrtav tamo mrtviji od svega
jer tebe neće biti jer tebe nema
ležat ću bijel bjelji od snijega
okrečen smrću mladom kao kuća puna neba
iz mene dizat će se para u visine
da se stvori oblak tvog lica ljepotnog
iz kojeg će dugo lijevati kiša
kapima od mog mrtvog srca
jer tebe neće biti jer tebe nema
u tijelu ovom mrtvom
što te zavolje izvan svega...

Duško Babić