Jednom ćeš se umjesto pjesme kroz kristalne perle kiše pojaviti ti. Kad više ništa ne bude znalo odlaziti i jesen zaraste u umijeće odljubljivanja u tugu. Obrubit ću te oljuštenog kao molitvu nagu od nedostajanja i jutarnjom nježnošću listati s tobom, cvjetati, disati. Začet ćemo ljiljane što mirišu na vječnost i presvući u bijelo misao kako sam još tren prije cijeli život čekala.