Svevremena pjesma
(posveta strpljivosti)
tu gdje me dodirnula
tvoja prva misao
osmijeh je postao
temelj naše želje
jer gradimo se
usnama čekajućih
iz ničega prošlog
u odbljesku sunca
tako rastemo izdancima
neukrotive sreće
dok ti šapućem kako
sve si mi
i svaki budući zvon
mojih kapaka
razlijevat će se dušom
baš onoliko
koliko sam tvoja
poprimajući dimenziju
nesagledivosti
jer si na putanji
presahle suze
oslikao otvorene dlanove
i sad me nosiš kao dijete
svoje neumitnosti
znajući kako
sve si mi
a ja samo tvoja sam
riječ i pokret i vjera
žeđ i pijanstvo istovremeno
nastalo preljevanjem snova
kroz more svevremenosti
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
- 27. 09. 2013 ob 22:58
- Prebrano 560 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 188.6
- Število ocen: 5
