Videću jednom ružu sa dva pupoljka, negde u decembru ili početkom marta, i poželeću da ostane do sledećeg susreta tako neobično mlada i tako osvetljena sopstvenom gordošću.
Ruža će postati pogled, neotkriven u snoviđenju, možda će i dalje spavati na vrtlogu od paperjastog sećanja, snivati susret koji će promeniti ime te ruže, imena svih ostalih ruža i njihovih pupoljaka.
Jednom, negde u decembru, ili početkom marta, videću ružu sa dva pupoljka.