Peta lična
Znam samo toliko
da je bilo urnebesno
a bez skandiranja
i prava na prednost
ne mogu se sjetiti
kojeg je to bilo dana
kad si mi na dlan
preko urođene linije obrane
urezao krivulju zabludnosti
iz očiju tad su
izletjele dvije kukavice
i nastupilo je opće
pomračenje istine
duhovno i duševno
prolazeći kalvariju
raspala se moja moć
punog rasuđivanja
dok su se oko mene
otvarali ponori
i gorjele vatre
posljednjeg kruga
paleći zapise nečega
što je ličilo na ljubav
obilježenu već u nastanku
asimetrijom bliskosti
još uvijek traje
upaljeni mrak
orjentirom trećeg oka
dok vadim spoznaje
sveprisutnosti
polazeći iz centra
da je dan
najobičniji dah
i lepet krila
obnevidjelosti
(tu i tamo predodređen
samo nekima
za pamćenje)
meni obavezno
pjesma u sjećanju
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!