PODRIJETLO LJUBAVI

PODRIJETLO LJUBAVI



Padne li ti

nekad na pamet

da promisliš

od kakve se zemlje

rađa sunce

ili tko ti je

nacrtao usnice

Jednog dana uspet ćes se

na nebo

i progutati

svu svjetlost

plazit ćeš gladan

samo da bi preuzeo

oreol Božijeg hrama

Tko zna od kuda dolazi

blagi miris života

možda od pepela

snova

ili od vjerovanja

da ćeš doseći

alkemičarski zanos

svog tijela

Čudni su putevi Božji

kad poželiš

da odgonetneš

jezik svoje duše

Rasani se sva kad lutaš

po mapi čudesa

tamo će se

isplakati srce

za svim istinama

što su izvjetrile

kroz mnoštvo ognjišta

Samo nemoj da saznam

kako umire

molitva na usnama

ne želim da se preslikam

u ugašeni oganj

zato što sam riješila

da ljubim

tu kozmičku bol...


Ako umrem sa zalaskom sunca

ostavite moju dušu

na nebeskim čardacima

da plovi sa dahom svevremena...

julijana.marinkovik

Komentiranje je zaprto!

julijana.marinkovik
Napisal/a: julijana.marinkovik

Pesmi

  • 15. 09. 2013 ob 21:36
  • Prebrano 638 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 176.25
  • Število ocen: 7

Zastavica