Roman o rataru i njegovom konju
koji obrađuje njivu
na kojoj nije posadio ništa
već je danima i godinama
do smrti svog ljepotana
ore i preorava jednako
onako pustu i jalovu
bez usjeva
bez klice života
po svakom vremenu
gdje je radnja nevjerojatno monotona
a ja opisujem samo nebo
na dvjesto stranica
koje se mijenja
po godišnjim dobima
vrstama i oblicima oblaka
sunca vjetrova i oborina
nije naišao na odobravanje
kod mog izdavača.
Konj se zvao Mir.
Poslano:
13. 09. 2013 ob 06:13
Spremenjeno:
13. 09. 2013 ob 16:37
Bravo !
Lep pozdrav. Srečko :)
urednica
Poslano:
14. 09. 2013 ob 09:26
Spremenjeno:
14. 09. 2013 ob 10:42
Prilika o človeku, ki potrebuje mir in ga izmuči do konca. To nebo, ki je edino, ki se pri tem spreminja (narava nasproti zgodovini človeštva), je čudovita prispodoba, v kateri bi se lahko našla odrešitev. A orač je vendar povsem priklenjen na zemljo in pogled k tlom. Čeprav brezishodna, vseeno po sami sestavi in ritmu ne deluje turobno. Pesem, ki pusti globoke sledi. Čestitke,
Ana
Hvala ti Ana, vrlo lijepa i mudra analiza stihova.
Neka te sreća svuda prati i mir u duši.
Duško
Hvala dragi Srečko, od srca !
Pozdrav iz Zadra,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!