VISOKO VISOKO
(mom učitelju Mensuru Ćatiću)
U mjestu Visokom
življaše pjesnik
i jošte tamo živi
kažu oni što misle
da ga vide
kako zore dočekuje
glave uzdignute
visoko visoko
a bije ga glas
da i on je visok
planinskoga stasa
u vrtu da sanje sadi
do ženine salate
kano hranu za ptice
što u srcu se gnijezde
visoko visoko
pa kad dođe vrijeme
on im krila poljubi
da se vinu u nebo
gorštačko
tamo da plaču
visoko visoko
Bogu na oko.
Volim Mensurovu poeziju i lakoću s kojom se izražava, ima neke jednostavnosti u njegovoj poeziji, koja čovjeka jednostavno osvoji. Svakako, stvar ukusa samog čitaoca, ali bilo kako bilo, meni lično je žao što se ovdje više ne pojavljuje.
lp, breza
Da, on je poseban, jedinstven, meni osobno najdraži suvremeni pjesnik :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 02. 09. 2013 ob 15:31
- Prebrano 850 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 297.2