Prvo je bio smijeh
ili je bajka zabunom
počela od kraja.
Kočijaši su sporije

nego inače
tjerali karuce niz perivoje
dok se na nebu

množilo znamenje.
Netko je ulaštio podove

do usijanja skliske

prekliske
za staklene zglavke

pod paperjastim

drhturećim oblakom

zgrčenog smiješka.
Pretužan zalog

za sreću
prosute kale u rukama
ushićenih udavača.
Nebo je i dalje

nijemo gledalo

skupljajući dažd
pod pazuhom.

luciapavlovic