Danas je Dan mrtvih ljubavi
sa neba će padati perje
poput konfeta
ptica osuđenih na ljepotu leta
kroz stratosferu stradanja
negdje između
straha od ludila
opijenosti pod tjemenom
propadanja
gdje žila kuca do prsnuća
i mirnih voda što tamu nude
u dubinama
slike će ostati buđenja
prsima bolnim
od uzbuđenja
podarit ću zadnji poklik
koliko sam te samo ljubio
ne daj mi mrijeti
srce moje
ne daj mi
na Dan ljubavi mrtvih.

Duško Babić