1.
svuda crtamo
proleće, juče. danas
još smo deca i stotine
udica baciše za nama
znamo
voli nas jesen
ali slika majstora ne ume
da kaže zašto se
vatra krvotoka
odala
na rukama pružnih radnika
2.
njihali su se čekići
u zvonima tvojih bokova
što beše moje
to ti dođe
što skliznu to te
smehom napoji
samo toliko da te ima
ni pesma ne bi
da zagrli bolje
pa utroje prođosmo
ovo polje
3.
sve nam je ravno
i okruženo
vodom. ti kažeš bara,
ja kažem
nesreća zato
što se ona kroz koju
ribe promiču
oseća
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!