Oduvijek se rađamo
na raskućištu naivaca
i psovača
za devetim nebom
na tajnom popisu
tko zna čijem.
Glodamo svoje živote
još pupkovinom
pretačuči mijehove krvi
u ljubav, u mržnju
u kovčege.
Prozebli od svoje gordosti
u svijetu u kojemu nudeći
svoje ništa za tuđa dva
ovce kolju vukove
i ne hajemo što nam
na petama
mladice platana zelene
a sunce trune
u pukotini tjeskobe
zasađene pod jezicima.

luciapavlovic