U mojoj krvi žive ribe.
Na posljednjoj tramvajskoj stanici
žena je porodila malog Boga.
Moje su ribe savršeni plivači.
Pupkovina je spremljena u ukrasnu vrećicu
za uspomenu.
Kad vani sniježi one se stisnu u krvi.
Mali je Bog brzo napredovao od djeteta
u Svemir.
Dišu na perajasta usta.
Uskoro je progovorio jezikom
svojstvenim filozofima.
Ikra im je igra.
Prva rečenica bijaše:
Ja bih da sam riba
da zamuknem riječ zauvijek.
Primio sam ga u krv.
S ostalim ribama.
Neka se igra.
Toliki je svijet.
urednica
Poslano:
11. 08. 2013 ob 18:21
Spremenjeno:
11. 08. 2013 ob 18:58
Vrojeno in v krvi vsebujoče molčanje, ki rodi številne pesmi. Lepo in ganljivo povedano, hkrati nekako osvobajajoče in vsa ta primerjava s stvarjenjem je tudi na mestu. Čestitike,
Ana
Hvala od srca draga Ana !
Poslano:
12. 08. 2013 ob 11:54
Spremenjeno:
12. 08. 2013 ob 12:07
Rojen v znamenju ribe, domnevam ... pridružujem se Ani, krasna pesem. V mojem kraju je nastal čudovit akvarij, ki ga je vredno obiskati.
Lep pozdrav
Andrejka
http://www.siol.net/novice/junaki_za_jutri/2013/08/valter_majnik_akvarij_idrija.aspx
Poslano:
12. 08. 2013 ob 12:08
Spremenjeno:
20. 10. 2013 ob 21:43
Hvala ti na komentaru draga prijateljice.
Lijep pozdrav s mora, tu ima puno riba, ja ih više ipak volim kad su na slobodi.
Duško
Poslano:
12. 08. 2013 ob 12:12
Spremenjeno:
12. 08. 2013 ob 12:13
Prav imaš, čudovita bitja so. Kaj neki šepetajo morju? Koliko zgodb so že slišale.
A
Poslano:
12. 08. 2013 ob 12:13
Spremenjeno:
20. 10. 2013 ob 21:43
Ribe šute ljepotu, a onda je noću bljeskaju pod mjesecom.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!