
U mojoj krvi žive ribe.
Na posljednjoj tramvajskoj stanici
žena je porodila malog Boga.
Moje su ribe savršeni plivači.
Pupkovina je spremljena u ukrasnu vrećicu
za uspomenu.
Kad vani sniježi one se stisnu u krvi.
Mali je Bog brzo napredovao od djeteta
u Svemir.
Dišu na perajasta usta.
Uskoro je progovorio jezikom
svojstvenim filozofima.
Ikra im je igra.
Prva rečenica bijaše:
Ja bih da sam riba
da zamuknem riječ zauvijek.
Primio sam ga u krv.
S ostalim ribama.
Neka se igra.
Toliki je svijet.
Vrojeno in v krvi vsebujoče molčanje, ki rodi številne pesmi. Lepo in ganljivo povedano, hkrati nekako osvobajajoče in vsa ta primerjava s stvarjenjem je tudi na mestu. Čestitike,
Ana
Rojen v znamenju ribe, domnevam ... pridružujem se Ani, krasna pesem. V mojem kraju je nastal čudovit akvarij, ki ga je vredno obiskati.
Lep pozdrav
Andrejka
http://www.siol.net/novice/junaki_za_jutri/2013/08/valter_majnik_akvarij_idrija.aspx
Hvala ti na komentaru draga prijateljice.
Lijep pozdrav s mora, tu ima puno riba, ja ih više ipak volim kad su na slobodi.
Duško
Prav imaš, čudovita bitja so. Kaj neki šepetajo morju? Koliko zgodb so že slišale.
A
Ribe šute ljepotu, a onda je noću bljeskaju pod mjesecom.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!