Svi smo mi jednom
nekome bili radost.
Kao što smo, sigurno,
nekome bili tuga.
Onaj zrak svetlosti,
koji u trenu obasja
naš komadić polulopte,
zauvek ostaje naš.
I nafora, i pričesno vino,
kao simbol i kao dah,
imaju onoliki značaj,
kolika je ta svetlost u nama.
Sve ostalo je samo dim,
razvejan u magnovenju
u katakombama uma
i u lavirintu sećanja.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!