Odavde se ne vidi dobro
koliko si u stvari lijepa
mogao bih te usporediti
sa tisuću sitnica
i tisuću poraza
koje sam nakupio
u džepovima srca

 
a činilo se isprva
da ću ispraznom gordošću
znati nadoknaditi
podrijetlo srama

sramio sam se
te kombinacije bezbožnosti
koja mi je silovala djetinjstvo
pa sam nekako preskakao godine

hoću ti reći ljubavi
da mi ne zamjeraš nemoć
da vežem noć
pertlama
kao čovjek bez ruku zubima cipele

 
svaka vještina ima svoju cijenu
svaka ljepota blijedi
kad gubimo snagu
a ne možemo optužiti baš nikoga
što smo u trenutku
kad je cvao najljepši mak u maju
ili kad već u krvi cvjetaju
tvoji cvjetovi
da smo baš u tom trenu
gledali na drugu stranu
zavarani efektom opijuma
u nosnicama
na bolničkoj postelji proljeća

ili nekom dječjom igrom
upoznavanja užarenim dlanovima

mislio sam ti reći
da si lijepa
da si najljepša ljubavi
ali gdje da nađem
srce
veće od ovoga u grudima?

Duško Babić