Vlada neko neosoljeno vreme
Neka čudna trampa
Menjaju se zvezde za konfete
Menjaju se novčanice za ukrasne salvete
Kuda ideš svete
Zar zlatni prsten za koru hleba
Zar boca krvi za zelene tablete
Gde je ta sreća drska
Što ne čeka već grize
Na kojoj trasi se taži pravac
Kako se lakše stiže do brda s kojeg uspinjači ne klize
Ja ne ispuštam olovku
Još mogu nekom polomiti kosti čeličnim slovom
I kuckam posred papira
Kao na vrata smrti
A Boginja ćuti
A ti Bože oprosti
Ali onaj golub mira bacio si na zemlju slomljenih krila
Nekome si zatako perušku i sredio da leti
A nekom sve uneredio
Za sve koji plaču
Svakom plač svojih suza
(JA,drugačije ista)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milatović Dušanka
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!