Dobro je nebo, jedina
rezbarimo ga dlijetom
u usne djeteta
gore je svaki korak
slovo ljubavno
zastor od damasta
kroz koji se providimo

Tvojim vratom oplemenjujem
tijelo
dvoglavog laneta
što se ogleda
u slatkim vodama
i svodu je žednom
ljepotom utažen dan

Dobro je nebo, jedina
oivčeno iglom oka
za porub
da ne propadne
kao stolnjak
koji prekriva
tragove strasti,
razdiranja.

Mi smo čarobnjaci
opijeni vlastitim
iluzionarstvom
kadri pjevati o smrti
do bezdaha
da nas ne razdvoji
u prvom cjelovu
jezikom punim
crnih kupina

Dobro je nebo, jedina
i prije nego svane
lane će prepoznati
u srcu
riku jelena.

Duško Babić