...da to je ta gluha, bezimena rana (odličan naslov), duboko skrivena u segmentima svake zemaljske duše

lp, vida  

Eto zašto se pišu pjesme...! Uvijek će ih netko razumjeti, voljeti, poklanjati im pažnju, čitati. Dakle, na ono Vaše: Kome više, zašto...? moj je odgovor: Bit će netko... bogat duhovno, žedan poezije, žedan onoga što su Današnji-Mnogi-Mudraci pregazili čeličnim kotačima u potrazi za svojim materijalnim potrebama, zadovoljstvima svedenim na besmislice.

Hvala na pažnji, na javljanju, na lijepim riječima, vida

lp,

mirko

Otožnost in nezmožnost veseliti se življenja ob mrtvih zibelih, ki ponazarjajo nerojenost ali nezmožnost življenja v svetu, kjer je pobijanje ljudi še vedno prisotno. Očiščenje je, kot kaže, mogoče le skozi poezijo. Čestitke,

Ana

Čast mi je i zadovoljstvo pročitati Vaš komentar.

Lijepo Vas pozdravljam !

Mirko, lijepo si ovo napisao ...... što su Današnji-Mnogi-Mudraci pregazili čeličnim kotačima u potrazi za svojim materijalnim potrebama, zadovoljstvima svedenim na besmislice.

Nažalost, ti čelični kotači su se toliko razbahatili da se i  sama svakodnevno  borim s njihovim šiljastim zupčanicima, koji su se zabili u svaku poru današnjeg čovjeka... ? Pokušala sam to opisati u ovdje objavljenom  kratkom eseju Obezglavljeni grad, često se pitajući (kao i ti)   kako će to mnogi razumjeti, jer na prvi pogled opis  izgleda morbidno i bolesno, ali u tome i jeste poanta te moderne izgubljenosti ljudske duše... i Prazna knjiga je poruka na istu temu - što nam vrijede sva naučena znanja svijeta ako smo daleko od sebe i  (krvi) svoje duše? Misaono smo na istom polju samo se izražavamo svaki na svoj način... zato ćemo pisati, pisati...

lp, vida

Pisati, da! Rekoh to i Prolazniku na jednom drugom portalu. I dodadoh još koješta, što bi bilo dosta za sada, rekoh mu, jer se bojim zatvora u takozvanoj državi u kojoj sudovi ne osuđuju, već "velikani" koji su za sve vjekove vjekova izbušili rupu u srcima onih koji su ih birali... koji su ubili razvoj, perspektivu i budućnost moje djece. U najdoslovnijem smislu te riječi!!! A poezija? Roman? Što je to? Pa to bolesnici pišu. I nikome ništa, jedino u mojim damarima odzvoni ta gnusoba naspram književnosti kao najvećem dometu ljudskoga duha.

Pozdrav vida!

P.S.

Sada idem pokušati naći tvoj esej Obezglavljeni grad. Hvala velika!

Vida, budući da tamo ne mogu ništa napisati, želim ovdje reći da sam pročitao tvoj esej i, što se mene tiče, zaslužio je čistu desetku! Sve pohvale, vida.

lp,

mirko

(P.S.

Oprosti, još nisam stigao odgovoriti na mail.)