ima divnih zapisa
o ljudskom rodu
koje smo poslali u svemir
sa preciznim podacima
o nadčoveku
o potrebi umetnosi
o lepom i uzvišenom
,
na pločicama od neuništivih legura
spakovali mikelandjela
getea kanta šelinga
i onih manje lepih
pesama
recimo o vojničkoj solidarnosti
kako podeliti cigaru na frontu
previti ranu i ispaliti metak u potiljak drugu
pa priče iz laktarijuma
gde me žene praznih grudi i ranjavih bradavica
sa metalnom šoljicom u rukama
unezvereno traže pod maskama
„ gde je ona sa belim sisama“ da dam malo mleka
i za njihovu nedonoščad
koje zapravo ničemu ne služi
mleko
osim da se zamesi gušće blato i
popune rupe
podupru tuglare
u kojima mirno čekamo da dodju svemirci
i pokupe nas za potpalu
jer
smo tako se primamljivo reklamirani
na početku
"On neutištiva legura"
Angažirana in kritična pesem o nadčloveku in njegovih neuničljivih zlitinah (kakor marketinško predstavlja sebe in svoje stvaritve), ki s seboj (v preživetvenem paketu) prinaša klasike evropske kulture, navodila za ubijanje in tožbo o pomanjkanju materinega mleka (imenitna simbolika). Zaključek pesmi je prava klofuta sprevrženosti naše civilizacije, ki se hkrati zaveda svoje izrojenosti ... Čestitke,
Ana
Poslano:
21. 06. 2013 ob 23:02
Spremenjeno:
21. 06. 2013 ob 23:03
Hvala Ana na nesebičnoj podršci mojoj poeziji. Hvala na divnom komentru.
Milene, hvala i tebi na izboru.
Pozdrav
Katarina :)))
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: kjk
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!