Ciganska rapsodija utjelovljenih segmenata svemira stišava svoje oktave. Visoki tonovi ispunjeni vrištećom cikom  dječjih glasova,  izmiješanih s udaljenim lavežom pasa, liježu u tihe sobe djetinjstva. Nadzorni policajac noći klizi svojim reflektorskim očima  po trošnim šatorima ljudskih duša. Vijugava karavana se sklupčava u krug kao spaljena  zmija.

Podivljali vatreni plamenovi su muzičkim ritualom iživjeli  agresivnost  erotskih strasti i  umirili mačje mijaukanje iz dubokih slojeva noći. Iz šatora jedne duše vrisnuo je porođajni krik i prvi plač novorođenčeta.

Razbuđena, pogledah u mjesec. Da li je slučajno imao oblik osmjeha?

vida