Izvinite na smetnji i dosadi
ne bih mnogo zagvaždao
ali kad vidim sve te poruke
u romanima i poemama
nekako mi nije jasno
da li je njima stvarno mesto
u nekoj pravoj biblioteci
ili na glavnoj gradskoj pošti.
Tone dubokoumnih mudrosti
upućenih ko zna kome i ko zna kad
čekaju da adrese pronađu adresante
neke su već odavno zaboravljene
pošiljaoc mrtav i nepoznat
a sadržaj mnogo bespredmetniji
čak i od teksta poruke u boci.
Nikada poruke ni poručnici
o poručiocima i da ne govorimo
nisu prenele istu misao
niti udahnule novi vetar
u stara poluzakrpljena jedra
niti su našle put do zamišljenog cilja
a opet iznova u neprekidnom ciklusu
pokušavaju da nemogućim načinom
prokopaju tunel iz besmisla.
(Uostalom, mislim da ni Dezdemona ni Euridika nisu razumele poruku)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!