I dok putujem između odaja koje vode u beskonačnost

i onih koje vode u najdublje ponore ovosvjetskog bivstvovanja,

pokušavam pronaći mir i harmoniju skrivenu u meni.

Zaista je teško biti čovjek u vremenu predrasuda.

Toliko očiju, toliko jezika, a tako malo razuma.

Zašto je ljudsko biće osuđeno da krije svoje manire

pred nerazumnošću čovječanstva

i nemoralnošću hijerarhijskog sloja koji vlada nad nama?

Želim da zavičem glasno!

Neću da šutim i da se krijem iza vlastitih sjena,

kao uplašeno dijete što se krije iza majčinih nogu.

Razumijevanje je prvi stub tolerancije između ljudi

i samo malo nam treba da shvatimo drugog i drugačijeg.

Smrt predrasudama, živjelo razumijevanje međ' nama!

Tarik Jažić Jazha

Jazha