Svaki prozor svoj pogled zagovara
Sebi u bradu muklo jezicima ukočenim
Digitalnih prijemnika satelitskih antena
Svijet gledaju mnoštvom zastrtih očiju
Roletnama, zavjesama
Čežnjom oslijepljelog pogleda
Ove zgrade stooke što su nenadano
Skoro pa neprimjerno iz zemlje izrasle
Nedolične pejzažu niskih širokih krovova
Kriju se dok proviruju jedna iza druge
Kao djeca pred mrakom duboke pećine
U kojoj, odrasli kažu, krije se moćna čarolija
Kad se odmakneš od svijeta da sebi odrediš mjesto
Vidiš domino kockice zalutale u igru Monopola
Jako lepe slike..nekako ih osećam bliskim, mada sam samo 2x bila tamo, na kratko. Završni stihovi su posebni. Ako uspem da definišem taj osećaj, to bi bio upravo onaj koji sam nosila sa sobom, prilikom tih poseta, putovanja: kao da sam upravo, baš i sama bila ta crna domina s belim tačkicama, zalutala u igru Monopola...raskošnu igru zbilje u kojoj caruje raskoš. Pri tom ne mislim samo na evidentno bogatstvo države, zemlje... no bogastvo različitosti...bogatsvo boja...ukusa i sl. Ovaj moj "mršavi" komentar deluje pomalo smušeno i ne znam koliko je uspeo da opiše moje impresije, ali me tvoja pesma podsetila na njih. Naravno, uz ostale tvoje razglednice.
Pozdrav!
Hvala Jagodo. Da, ispod monotonije ravnodusne ravnice brda su razlicitosti boja i okusa.
Pozdrav!
Lepo je prepoznati nekaj lastnega, posebnega, v času, ko se mesto od mesta razlikuje le po detajlih, in to ti je uspelo, predvsem s pogledom, ki ni fiksiran, ki zmore pod površje površinskega. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!