blizu mi je ta mantra

Staklena mantra

Stojim iza zrcala, dok strah mrvi misli.

Svjetlosne pjege odsjeva zasljepljuju.

Kad ga nema, slova se gule kao ostaci nečega odviše.

Otpadam zajedno s njima i sastavljam se u

nerazdvojive riječi.

Još se bojim. Još me mrvi i još se gulim.

I otpadam.

Zalijećem se u kolone nepregledanih oguljenika.

Zavezanih očiju i pregrizenih usana

viju ruke i mrmljaju staklene mantre.

Drobe se.

I razbijaju se.

Oguljeni  staklenici  staklenih mantri.

I ja vijem rukama

i meljem mantru:

Još ću komentirati padavine.

lp, breza

O, hvala Breza!

Zelo si me počastila s tako hitrim in odličnim prevodom.

Lp, Zalka 

Pesem, ki ves čas mantra, ampak na tak posebno spreten način, ko se besede med seboj izničijo, nadkriljujejo, všeč so mi oluščenci, steklenjaki ... in postane neizbežno, da se utopimo vsi v isto steklovino, odsev, besedo ... da se zbrusimo do nerazpoznavnosti, do množice.

Čestitke,

Ana