pitaš me staloženo
od kuda dolazi
kako nastaje
ta odrednica
puta za vječnost
beznađem pogleda
uz trak svjetlosti
kao slamke za spas
iz nekog prošlog zivota
u kojem sam možda
bila Hestijino najmilije
dijete među pravednima
i sada još uvijek
čekam onaj prvi znak
usidrene zvijezde
u tvojim grudima
kad započne
vatra i led po potrebi
kako se smjenjuju
kroz lutajući par
nedoumica
bojim se
istina je
kao namjera propasti
i još uz to
ugaslo ognjište
u preranom cvatu
nevinih očiju
spustih se niz tvoj svijetli jezičak do istine... dok je lijepih pjesama ne trebamo se bojati propasti
lp, Dada
Hvala Dado, od srca...bas si me obradovala...
lp Danja
Pesem, v kateri se prepletajo pretekla s sedanjim življenjem, ki še vedno čaka na srečno družinsko ognjišče, na večni ogenj (ali led, po potrebi). Z nekakšno melanholično noto nas pesem zadrži dolgo časa v sebi. Čestitke,
Ana
Hvala Ana, od srca...
lp, Danja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!