"Za ljubav, ne za mržnju, ja sam rođena! (523)" uzalud reče Antigona...

hvala Jagoda, hvala za plemenito čitanje i prelijep komentar, jako se radujem i velika mi je čast..te značenjski ukrštene sintagme ,,vječiti antagonizam"(sintagma prisutna samo u aluziji) i ,, vječiti antigonizam" prostor su našeg života ovdje i sudbine gdje kako  govoraše Miloš hvataju mu se mrtvi za pero da kažu , da posvjedoče udes svoj i naš i s druge strane činjenica da svi koji uglas zapjevaju s mrtvima o pobjedi(o kojoj jebenoj pobjedi u ratu možemo govoriti) ostanu zauvijek izgubljeni tj zagledani u njene krvave oči,daaaa, oči pobjede su krvave..i tu sam se sjetio onoga što mi je za moju prvu knjigu rekao i napisao moj sad pokojni prijatelj ali uvijek veliki pjesnik i čovjek Vujica Rešin Tucić:svjedočanstvo za tugu i opomenu

Tako lepo sta razdelala poudarke, Jagoda in Mensur, tudi Miloša Česlava in Antigono, vendar sem prepričana, da bi pesem tudi brez njiju nagovorila bralca s svojim pozivom k življenju, čeprav ima usta, polna krvi. Čestitke,

Ana

hvala Ana, hvala za prelijep komentar i plemenito čitanje, velika mi je čast i radost