tamo, u tvom selu

kobilice poskakuju uz sevdalinku

ovdje, gospođa s čoporom pasa

po domaće milo tepa

ti  ti,  mali zeleni , ti ti ...

dok kopaš

jedva iznikli maslačak na pasjem poligonu

i ne dižeš glavu

da gospođa pogrešno ne shvati

jer po milini glasa sudiš

da je socijalizirana i shodno tome,  bez sumnje

mora biti da je i jako osjetljiva

i kopaš dalje

pitajući se kome

kome to ona tepa i praviš se - (to)bože ne čuješ

samo glavom odmahuješ

jer ti je žao rukom

mahnuti po trbušini  matice

solitarna je, vidi se čak odavde

uranila iz zemljane komore, valjda zato

što ti u kapi  znoja,  vidi sunce

pa nasrće li nasrće

k'o da zna da ga više vidjeti neće

i žao ti je, pa se i ne braniš više

kopaš dalje

zidarski brat ti je odnio lopatu

pa jagodicama grebeš zemlju

pazeći da joj ne barneš u košnicu

svako malo streseš crninu bola

pod kožicom od mladog nokta

kažu, šablonska šala

od tristo šezdeset i pet kila

što te je klepnula po prstima

u danu ličnih isplata, peče k'o vrag

i da se ne sjećaš više mjeseca

al' da još čuvaš gips sa zvjezdicama

svojih malih marsovaca, svojih cvrčaka

milih leptirića i najdražih skakavaca

što ti se razlete po krilu, čim kročiš u avliju

eh, odavno nisi, fali ti karta

i ne znaš se više smijati, vele

kad su te jučer pitali zašto visi-

babi ovdje kažu zvonček?

da si samo oborio glavu

vidim i sad ti se klati

dok razmišljaš bar o jednosmjernoj karti

od Razdrtega do Jajca

ah, sevdaha!

***

Svitci s podnožja dinarskih padina

svjetlacima u oku

svjedoče mi da su opet pronašli zadnju rupu

na sviralu i u tvom torbaku

prosijavaju tamu

dokle, bolan, dokle... tako

breza