.

"kad ulazi u sobu i staje iza vrata

ne nude joj stolicu"...Dalje se ćuti. Moj najiskreniji naklon Pesmi.

Biti senca in videti lutko, deklico, ptico, slišati glasbo, ki je gluhonemi ne morejo in imeti srce, da prenese. Mene se je najbolj dotaknil tale verz:

i drhte, drhte ruke lovcu koji puca
u pticu njenog osmijeha

Lirična, globoka pesem, ki potegne bralca vase. Čestitke,

Ana

Još jedan dragulj. Bravo!

hvala Fatma, Jagoda, hvala za predivne komentare i plemenito čitanje, velika mi je čast i radost..hvala Ana, hvala za predivno i plemenito čitanje i uvijek predivne komentare,za sva čitanja i riječi koje održavaju nadu i vjeru u Poeziju, velika mi je čast i radost, moje najiskrenije poštovanje

ono što bih ja volio da se vidi u pjesmi jeste odnos njenog početka i kraja tj krug koji vjerujem da se u istom trenu zatvara i puca..jer početak, ponavljanjem naslova naopako tj čitanjem naslova u podnaslovu s druge strane-sugerira učinak ogledala, stakla(između ostalog ,dakle pored metafore i bukvalnog značenja koje ima)..pjesma završava sjenom koja razbija staklo..pod takvim svjetlom svaka metafora i slika između početka i kraja dobija u bogatstvu, drugačije izgleda..premda je moguće da sam sve ovo umislio umoran od poezije koju ponekad pišem a uz koju se čovjek može draškati a i žena pokoja nadam se uz vino onak za opuštanje uz smrt poezije u vidu kojekvih kao plesova aman u travi plavoj ili ne znam šta moje zaboravljene aman drage i plama ljubavi naše,vela havle,vela kuvete, spasi bog sviju nas i našu djecu kojoj tako grobove kopamo slijepi na sve oko nas po sistemu selo gori a baba se češlja, premda poezija stvarno ne mora ništa,osim što ne bi smjela biti idiotski izlizana, što mi se, kako rekoh, zna dešavati u upornim pokušajima da napišem nešto nalik na pjesmu.

RASPEĆE NA ZIDU PILATOVIH

( pilatovih zidu na raspeće

...

...

čija sjena razbija staklo