RASPEĆE NA ZIDU PILATOVIH

( pilatovih zidu na raspeće



evo odlazim i pjevam)
gluhonijema djevojčica iz susjedstva
kad istrči bosa snijegom
noseći u ruci jedinu lutku kao sjenku

ah, na zidu pilatovih je raspeće
i unutra je slavlje
...

kad ulazi u sobu i staje iza vrata
ne nude joj stolicu
( i evo uzimam citru i sviram
bezgrešno začeće, rahmanjinovu nježnost nježno
stojeći pored rijeke nalik na bosnu
u snijegu bobe neke crvene
kad je vjetar na ogoljenom
šiblju zanjihao


komadić bedžihove vltave)
i lutku daje kćeri pilatovih
dok joj govore da ode

(i drhte, drhte ruke lovcu koji puca
u pticu njenog osmijeha
što se crvena pridiže još jednom
i napokon pada)
...

i evo odlazim uz prozor i pjevam
prislanjam lice na studen i čekam
ali mršav i bos kao preko jezera bijelog
zaleđenog samo prolazi čovjek
čija sjena razbija staklo

 

 

Mensur Ćatić

Mensur Ćatić

Poslano:
07. 04. 2013 ob 04:29
Spremenjeno:
07. 04. 2013 ob 02:40

.

Zastavica

Fatma

Poslano:
07. 04. 2013 ob 11:34
Spremenjeno:
08. 04. 2013 ob 12:13

"kad ulazi u sobu i staje iza vrata

ne nude joj stolicu"...Dalje se ćuti. Moj najiskreniji naklon Pesmi.

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
07. 04. 2013 ob 20:57
Spremenjeno:
08. 04. 2013 ob 12:13

Biti senca in videti lutko, deklico, ptico, slišati glasbo, ki je gluhonemi ne morejo in imeti srce, da prenese. Mene se je najbolj dotaknil tale verz:

i drhte, drhte ruke lovcu koji puca
u pticu njenog osmijeha

Lirična, globoka pesem, ki potegne bralca vase. Čestitke,

Ana

Zastavica

jagodanikacevic

Poslano:
07. 04. 2013 ob 21:10
Spremenjeno:
08. 04. 2013 ob 12:13

Još jedan dragulj. Bravo!

Zastavica

Mensur Ćatić

Poslano:
08. 04. 2013 ob 14:26
Spremenjeno:
08. 04. 2013 ob 17:25

hvala Fatma, Jagoda, hvala za predivne komentare i plemenito čitanje, velika mi je čast i radost..hvala Ana, hvala za predivno i plemenito čitanje i uvijek predivne komentare,za sva čitanja i riječi koje održavaju nadu i vjeru u Poeziju, velika mi je čast i radost, moje najiskrenije poštovanje

ono što bih ja volio da se vidi u pjesmi jeste odnos njenog početka i kraja tj krug koji vjerujem da se u istom trenu zatvara i puca..jer početak, ponavljanjem naslova naopako tj čitanjem naslova u podnaslovu s druge strane-sugerira učinak ogledala, stakla(između ostalog ,dakle pored metafore i bukvalnog značenja koje ima)..pjesma završava sjenom koja razbija staklo..pod takvim svjetlom svaka metafora i slika između početka i kraja dobija u bogatstvu, drugačije izgleda..premda je moguće da sam sve ovo umislio umoran od poezije koju ponekad pišem a uz koju se čovjek može draškati a i žena pokoja nadam se uz vino onak za opuštanje uz smrt poezije u vidu kojekvih kao plesova aman u travi plavoj ili ne znam šta moje zaboravljene aman drage i plama ljubavi naše,vela havle,vela kuvete, spasi bog sviju nas i našu djecu kojoj tako grobove kopamo slijepi na sve oko nas po sistemu selo gori a baba se češlja, premda poezija stvarno ne mora ništa,osim što ne bi smjela biti idiotski izlizana, što mi se, kako rekoh, zna dešavati u upornim pokušajima da napišem nešto nalik na pjesmu.

RASPEĆE NA ZIDU PILATOVIH

( pilatovih zidu na raspeće

...

...

čija sjena razbija staklo

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Mensur Ćatić
Napisal/a: Mensur Ćatić

Pesmi

  • 07. 04. 2013 ob 04:22
  • Prebrano 742 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 407.6
  • Število ocen: 11

Zastavica