netko je rekao
neizostavno moraš
ostati što jesi
i budi riječ samo
oglasi se i poteci
zatim povukla se tišina
iz opustošenog pera
i još odjekuje začetkom
kao muzika u suštini
prelijevala se potom
preko točka vodenice
sitneći tako prostodušno
okamenjene trenutke
u kojima nas nije bilo
i nijedna pjesma više
nije mogla neopaženo
da se otkotrlja negdje
trpeći besmisao
u prazan prostor
osim u britkost nakane
da bude
da traje
da izdrži
onoliku težinu
koju misao može izreći
a da ne bude na porodu
nerazumom ugušena
... lijep, zaigran, nostalgičan (vo) doskok... sviđa mi se
lp, vida
Hvala Vam, Vido
lp, Danja
Ne znam smijem li reći da je naslov ove i ovakve pjesme genijalan, ali ako su, a ja sam ih tako doživio, ovi stihovi maestralni, onda treba dopustiti svakom ponaosob da to i izrekne. Ljepota, misaonost, snaga izričaja, sklad, a onda zapitanost, moja zapitanost nad tim djelovanjem duha, nad umijećem.
Svaka čast!
LP,
mirko
Hvala Vam Mirko, najiskrenije...
lp, Danja
Konec, ki zmrazi: koliko besed, ki se smelo, predano, vzhičeno, preprosto porodijo v mislih je, ki jih zatremo z razumom ... Pesem, ki za(ob)jame vsakega, ki piše in se druži z besedami. Izbor besed in ritem pesmi pripomoreta k njeni izrazni moči. Čestitke,
Ana
Hvala Ana, od srca...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!