Previše je mene u drugim ljudima
I drugih ljudi u meni da bi se moglo
Iscijediti me ili natopiti do kraja
I uvijek ostane nešto moje
Što ne pristaje nikome osim meni
I nešto njihovo što nikad neće biti moje
Ta zajednička praznina između naših
Spužvastih materijala otkriva svoju tajnu
Tek u ludostima
Poslano:
10. 03. 2013 ob 15:29
Spremenjeno:
10. 03. 2013 ob 22:03
Kot, da je to poezija, kot da ni navadna pesem ;)
lp
marko Nije. malo sam je iskomplikovao ali u tomre i jeste car, mislim da je uspjelo, hvala
pozdrav
Poslano:
11. 03. 2013 ob 05:21
Spremenjeno:
11. 03. 2013 ob 06:35
odlična!
tamo gdje naspram svih stvari
koje možeš dodirnuti rukom
neizrečena stoji ludost
zbog koje si rođena
tam kjer nasproti vsega
česar se lahko dotakneš z roko
neizrečena stoji norost
zaradi katere si rojena
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/53692/jutarnja_pjesma#.UT1Z3jfAGSo
Kot da smo zaradi predvidljive snovi nepredvidljivi. Šele če smo si podobni, nam v možgane kapne različnost ;) Meni je všeč ta filozofska misel, razdelana v pesmi z risankarskim naslovom, iz česar štrli še en razmislek o nadrobni podobnosti. Čestitke,
Ana
Kot pisana na kožo mi je ta tvoja pesem, Edin. Bravo.
Lep pozdrav
Andrejka
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!