njeni su pogledi dobre volje
ne bi li zebrama ukrstila pruge
da ne vidim druge
niti bolje
ni kako
iz oka iskače kao antilopa
pa joj se lovci u meni naklone
ostale zverke u stranu
sklone i beže u zamke
nebeskog stropa
ponekad zaržu divlji k'o konji
damari njeni
titravi, potonji
kao košuta plemenita
po obodima seoskog rita
dok pije vodu usnama pomera
polupani kotur od meseca
od njenog imena u toploj travi
i noćna se senka divljeg zeca
odmara, dok joj tepam
reči detinje, smeši se
gleda me malo zverinje
Najbolja je dobra volja što zebrama pruge ukrštava. Ne u pjesmi vec uopsteno.
Pozdrav
Poslano:
06. 03. 2013 ob 16:45
Spremenjeno:
06. 03. 2013 ob 22:12
Edin, uopšteno govoreći - gotovo nemoguća misija ;) Ali, dobra volja čuda stvara, ili mi se samo čini, po mesečini?
Pozdrav,
J.
Poslano:
06. 03. 2013 ob 21:58
Spremenjeno:
06. 03. 2013 ob 22:12
Ma necemo zbog takvih stvari kao sto je ljudska priroda odustajati, a kad smo vec kod Don Kihota ja ne bi po mjesecini. Meni od mjesecine zubi rastu.
Pozdrav gospodo Nikacevic
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!