mraz je razapeo
plakat dobrodošlice

(samo kod nas
ne živi se
kao u raju)

jutrom dok me obavijala magla
kroz tinjajućih nula stupnjeva
nosnicama izbacujući
nikotin iz pluća neba
usisavao sam u sebe
sve zablude zavjetima
utišavajući poludjelu želju

da se ogradim gradom
u kojem se ne prepoznah
kroz svih tvojih dvanaest lica
onako u neznanju šuteći

brisao sam se
sa liste
svrevremenosti
svojim naizgled
bremenitim očekivanjima