Zaboravila sam dan
kad me porodilo sunce
i stručak svježeg bosiljka
gurnut pod otirač
od snova

kad zamirisa
zajutreno iris
od oka

u zakrivljenju
svakog stanja
konkavnog ogledala
dvostruko ja ruga mi se
blagosovom trpećeg
oblikujući stanje panike
iz kojeg proizlazi brid
kao površina
za koju se hvatam
nesigurna
u sve ono što je
trebalo i moglo

da se možda
kojim slučajem
ipak meni dogodilo

Danja Đokić