
kad bi ti otišla iz ove pesme
sve ptice bi potpuno svesne
ovog nemogućeg stanja
napustile nebo i odrekle se
svog krilatog pirovanja i sva bi
lepota jesenja sišla sa krošanja...
tu bih zastao jer ne bih imao
šta više reći na primeru
jednog stabla sa dva - tri elementa
bilo ptičja ili od drveta
O, gospodo Nikacevic, ovo je vise od pjesme. Ovdje pored te naglasene nedjeljivosti ja kao obicni citalac poezije nalazim, a ne znam da li ste to svjesno uradili ili ne, vanrednu i rijetko prisutnu u poeziji ljudi sa Balkana, paralelu koja spaja nitzcheanizam i egzistencijalizam. Meni ste u ovoj pjesmi Boga zavili u crno, ljudskim rukama. Svaki dan sve vise i vise zaboravljamo biti ljudi. Smatram ovu pjesmu - vanrednom. A sve sto je izvan pjesnickog tradicionalnog reda a ostaje poezija je odlika integriteta.
Pozdrav
Kot bi pesem nagovarjala neko drugo pesem, ki je nastala pred njo in če bi odšla, tudi ta ne bi mogla nastati. In če ne vidimo z očmi pesmi, vidimo le materiralno stvarnost. Edin je pesem tako pretanjeno komentiral, da nimam več kaj dodati. Čestitke,
Ana
Hvala za divne komentare, Edine :) Kaća :) i Ana :) raduje me da vam se pesma svidela.
p.s. Poštovani Edine, ti i ne možeš biti "običan čitalac poezije" :)
lp, Jagoda
Pa dobro eto - neobican citalac poezije![]()
Pozdrav
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!