
po njezinoj sreći
mjerio sam pravednost
ovoga svijeta
zvala se Ri
i kad je bila tužna
kvarile su se turbine u murmansku
ljudi u sibiru su ćutali
i večerali u mraku
...
kad je bivala ljuta na mene
prestajao sam disati
i ljudi su na svim stranama svijeta
odlazili na moju sahranu
bez mene
svoje lice sam prepoznavao
među afričkom djecom
umrlom od nepoznate bolesti
Ri, ki smo jo že spoznali v tvojih pesmih, ena od njih je izbranka uredništva: Nemaš razloga, Ri.
In ta obstoj pesniškega subjekta v odvisnosti od Ri, Ri zagledamo v povsem novi, drugi luči. Nenavadno, kako z malo besedami poveš, da lahko vidimo vso nepravičnost sodobnega sveta in vse bolečine, ki jih občutljivi posamezniki (brez moči) doživljajo. Čestitke,
Ana
hvala Ana, hvala za predivan komentar, velika mi je čast i radost
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!