nemoj ti meni o grijehu, nisi vidio i šuti
ona je bolan bijela ko tijesto za kolače
i kad se skinula mogo si kupit od mene za bagatelu
i moju državu i nekoliko susjednih
galaksija, sve džabaja
znaš kad pekari odvoje tijesto za vekne, one velke
eh, takve su joj grudi bile, i evo i sad
kad ih samo pomenem one se zadrmaju
ona je bolan bijela ko papirići za cigare
i bilo me je strah da mi je vjetar ne odnese
znaš, konto sam prvo da časkom zakujem prozor daskama
da je se na miru nagledam, jedno deset dana
i crvenu boju više nigdje ne treba stavljati
osim na nokte na njezinim nogama
vjeruj mi da nisam znao šta je to crveno
kosom kad te dirne da  je to onako
ko kad te slaba struja strese
meni je zima bez nje
smrzoh se, čovječe
jesil ikad jeo vruće breskve
ne znam kako bih ti više objasnio
to je kao kad zaliješ utičnicu
od struje šerbetom pa je ljubiš
i kao pumini nokti zarožnjale nam bjehu duše
u ova tijela da se zariju
i opet razderu i zgore
u pepeo
u glazbu i vjetar
i zato sam konto da ipak zakujem prozor daskama
da je se na miru nagledam, jedno deset dana

Mensur Ćatić