pokušavam rasaniti jutro
umivenim riječima
u svitak sročenim
niz obraze
sve do usana

uzdahom od tišine
otkida se polovinka
drhtaja iz sonate
za dva srca
i četiri ruke
taktom osjenčenim
u paru ja i ti
ja ti sve

zajedno
od kada postoje

sve te blizine
u kojima se ogledam
kroz početak tebe
odistinski vjerujući
kako se sjever i jug
dodiruju srcem
onih istih ptica
prstenovanih

noćima odbjeglih
snova granicom

Danja Đokić