RIJEKA MOG ŽIVOTA
Čavlima uspomena
dobro učvrstim rijeku Bosnu
u svojoj duši
i svuda je sa sobom nosim.
Kad u daljinu poletim
vežem je za krila aviona
da se kao plavi dječiji zmaj
po nebu razvuče
i s oblacima stopi.
Gledam kroz prozor:
vidim sebe kako
u nanulicama s tri cvjetića bijela
po plićaku njenom
tankim nožicama bućkam.
I čujem zvižduk mladića plavookog
koji mi iz vrbika ljubavi šalje zov.
Na pješčanom sprudu teferič,
u rijeci se brčka sinčić moj.
Oblaci nestali
vidim tuđe zemlje vode,
u njima utapam sadašnji jad.
Nestala s neba i moja rijeka.
U domovini opet vijuga
i kao veliki Vodeni zmaj
na moj povratak čeka.
Kad u daljinu poletim
vežem je za krila aviona
da se kao plavi dječiji zmaj
po nebu razvuče
i s oblacima stopi.
Sve pohvale za pjesmu, Safeta!
Lijep pozdrav.
Hvala, dragi Mirko!
Tvoje pjesme su genijalne i rado ih čitam i ocjenjujem!
Puno te pozdravljam i želim ti lijep vikend!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Safeta Osmičić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!