BALKAN
I šakom od stol lupim
A stol se prene, prhne, odleti
Odnese sobom miris doručka
Kamen u ručku, spokoj večere
Pa nogom od pod tresnem gladan
A pod pobjesni, pukne, saspe se
Pa kaput vrisne za vješalicom
Nebo na zemlju zareži
Otvorim ormar da se obučem
Kad tamo pogled zjapi u bespuće
Kad tamo rukavi zašiveni
Kad tamo nogavice za podom se otegle
Pa sjedim, strepim, ustati ne smijem
Na glavu krov će mi pasti
Stolica će me izdati
Da, majstorski (ovdje naravno pjesnički) dočarano ono što je bila i jest ta geografska ljepota koju bi, umjesto rušenja, kontaminiranja, trebalo živjeti, živjeti je kako bi i ona živjela s nama i u nama!
Veliki pozdrav, Edine.
Hvala Mirko! Da , kontaminiranje, odlicno primijeceno.
Pozdrav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
- 22. 11. 2012 ob 10:32
- Prebrano 901 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 99.77