...i pišem pjesmu ljubavnu....

Na pjesmu me natjeraš

Guraš me do nje trncima u koljenima

Laktaš se toplinom obraza

Prostor mi sav suziš očekivanjima

Guraš se guraš

Na pjesmu me natjeravaš

Tjeraš me tjeraš

Utrobu broda isprazniti

Okovati se žuljevima savane što ne pucaju

U utrobi-tamnici na okovima hodati mučen mirisom bespuća

Da moru…moru…isprazniti oči od pogleda

I puniti, puniti , tobom pjesmu puniti

Rukama, osmjehom, glasom me tjeraš

Da rukama, osmjehom, glasom pjesmu punim

Rukama-pricama

Osmijehom-licem

Glasom-muzikom

Natjeraš me na pjesmu-da nazrem oblik osjeta

Na oko…moje

Na…srečo…moja

Na…sve moje

Na hrid od slatke paučine spokoja

Guraš me guraš

Na pjesmu me navlačis duginim rukavicama čežnje

Do sebe  vječne u mojim ljubavima

Do mene me u pjesmi dotjeraš

Kukovima me porodiš

Topljenim kostima

Do mene u pjesmi

Do pjesme me dotjeraš

Natjeraš me do mene

Do „nema me“

Bez tebe

Edin