voz

vidiš li najzad da sam ulančana

kao smisao koji sam sebe smišlja

u kosmičkoj  dokolici

i svi mi  koji nemamo mudrosti i iskustva

samo fosforne znake po kojima gatamo

 

ja nisam poetizovano  strvljenje na  beskonačnost

ja sam  presno sećanje na stvaranja

i nemam nikakve veze sa stvarnošću

osim ovih fosfornih zraka u krvi

 

kao pesma

kad krećem od sebe

ja nemam  više gde jer sam već previše daleko

da bi mi zamerili pristrasnost

 

i opet me odbegla misao

kao oca  nestašno jare

na  užarenoj  pruzi

zaglavljeno gleda voz

 

 

 kkj

kjk

Ana Porenta

urednica

Poslano:
10. 11. 2012 ob 22:56
Spremenjeno:
17. 11. 2012 ob 12:39

Pesniški voz, ki nas zapelje ... in je prav tak, kot si ga izmislimo in ga spreminjamo med izmišljevanjem - zato je še bolj tak, kot ga vidijo bralci, ko ga preberejo. Ko je pomen koda, v kateri se nahajamo, da bi sami sebe dekodirali. In smo v svetu pesmi bolj resnični kot v resničnem svetu. Svetloba, ki razsvetli. Ki nas hkrati nikoli ne pusti pri miru. Še posebej blizu vsem, ki pišemo. Čestitke,

Ana

Zastavica

kjk

kjk

Poslano:
17. 11. 2012 ob 12:43

O hvala Vam  puno Ana na ovako divnom komentaru, hvala na yajedni;kom hodu po pesnickim shinama.veliki pozdrav

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

kjk
Napisal/a: kjk

Pesmi

  • 10. 11. 2012 ob 11:11
  • Prebrano 1009 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 291.9
  • Število ocen: 7

Zastavica