*-OKLAGIJA-Drvena, konusna šipka kojom se tijesto razvija

**-VAKAT- vrijeme

Da "vakat" je, koji sniva da se probudi, da ga more ne zalije, Holandija zemlja snova, mnogih ljudi, demokracije i tolerancije treba se čuvati visokog vodostaja...
luč.

Edin, jezik kojim si ispisao  ovu poetičnu razglednicu iz Holandije dirnuo me do suza.

„Budit' ću ja tebe ovako i kad me ne bude."

Ne znam da li ti je majka još živa, ali u ovoj pjesmi sigurno jeste. Kao da je stajala tu kraj mene dok sam  čitala.

lp, vida

Uspio 

Poezija je, sto bi rekao Kazaz-"Emocija!I nema se tu sta vise pricati."

Hvala Vida

Pesem res prevzame bralčev čustveni svet, popolnoma. To bujenje, ki ga pesniški subjekt sanja in sanje, ki jih sanja namerno in sanje, ki so pozabljene, kot dom, mati, postelja, moka ... Čestitke,

Ana

Svit, Ana Hvala

super tema i pjesma

sigurno se život može pretvoriti u san, možemo li san pretvoriti u život? živimo li možda u tim snovima paralelan život, sječanje na kojeg se brzo gubi posle buđenja? možda se budimo samo da bi naložili vatru, pišali, jeli in zaspali? veza izmedju svjesti i podsvjesti tek je dotaknuta za vreme Freuda empirikom, zadnih par godina isplati se malo pratiti otkriča na tom području. neki rezultati ukazuju na to, da mi zapravo i budni sanjamo.

Tacno Y, i ne zadnjih par godina. Već odavno je teorija po kojoj je svijest podređena podsvijesti dominatna u naučnim krugovima. Nije bila dovoljno i razumljena. Kao da ni naučnici, empirijski, nisu bili dovoljno jaki da prihvate posljedice koje njihova teorija donosi. Na sreču molekularna biologija je tu razriješila muke mnoge "nesvjesne" podsvijesne determinacije naših postupaka, i onda kad su određeni kao najsvjesniji. 

Međutim, ova moja pjesma koristi samo tu slojevitu izgradnju svijesti u kojoj svijest o snu rađa novi san samo da bi podcrtala socialnu karakteristiku otuđenja, odpadništva.

Vjerujem da je to teško i razumjeti bez kulturološke podloge. Iste slike donose različitim kulturološkim karakterima i različita tumačenja. Dosta moje poezije je tipično, bosansko, teško razumljivo izvan tog kruga. S tim još da je Bosna kao vrlo zatvorena i skučena sredina, vulgarno introventna, infantilno samo na sebe oslonjenja, pa se u predstavljanju svijetu najčešće zaklanja, krije. Selimović bi rekao "...zaklanja se za ljubav. Jedinu izvjesnost...". Ja se sa Selimovićem ne slažem, ali ni sa Andrićem, ne slažem se ni sa Bosancima u njihovoj skrivenosti. Mislim da je najtačniji razlog te skrivenosti-nepovjerenje i u mnogo čemu i neznanje.

Izvini raspričah se...Ovo je moja tema pa...I to ne znači da nisi daleko od istine sa svojim komentarom. Naprotiv...

POZDRAV Y(I mijenjaj taj nick, sam se sebi ne mogu načuditi da sam nekoga pozdravio sa POZDRAV Y. )

Impresionira me povezivanje nauke i emocija bez 'posrednika'. Naravno tu stoji kontekst i kulturološko imam ja tu razloga za svoj nick, ali ipak kao što su napisale Vida i Ana emocije tu prelaze preko i u mom slučaju (velikog neznanja). I hvala što si se malo raspisao ;)

lp, Y (x je bio zauzet, pa sam onda pritisnuo z pa ispalo y)

Bravo za tu prvu rečenicu! I mene. Mene s nadom da će novi antidepresivi zasnovani na tim posljednjim otkričima mikrobiologije  uspjeti potrebe za poezijom razriješiti dobar dio balkanskog pučanstva i šireg slavenskog življa  ,a valjda će usput i dobar dio svoje nesretne istorije prežaliti.

POZDRAV

ovi interesantni i za mene kvalitetni komentari  ukazuju koliko unutarnjih interakcija može probuditi jedna (samo iz srca!) napisana pjesma. ona je kao frekventni višedimenzionalni val  (svoja onostrana stvarnost) koja u krugu svoje frekvencije želi živjeti, hraniti se u dodirima s drugima. Koliko prastarih pjesama, umjetničkih djela i sl. žive stoljećima s čovjekom - oni su ti koji nadžive materijalizirani ego-život čovjeka...

lp, za oba

vida