Treba to sve gledati u perspektivi

Nema Arapskog Proljeća bez Renesanse 

Treba to sve gledati pitajući se

Otkud toliko sunca u prežutjelom  jesenjem lišću?

Da li taj svijet što ga posmatram- posmatra mene?

Da li on-mojim tumačenjem njega-mene tumači?

Treba to staviti na mjesto koje mu priliči

Prostor obezvremljen da svako je tamo-ovdje

I svako ovdje-svugdje

Treba ovaj papir sa ovom pjesmom dati rukama vještim origamiju

Treba prežaliti i papir i riječi na njemu

Prežaliti kao kirurški nož zaboravljen u utrobi

Treba samo veznike tumačiti

Predati smisao rukama

Jedinoj umjetnosti

Pričekati da stih se ukaže u naborima papira kao osmjeh žirafe

Unaprijed se  radujući iznenađenju

Progovoriti tjeskobom zidova, zahvalnošću drveta za proljeće

Jutarnjom kahvom

Osmjehom u uzdahu psa pored nogu, kad ga pomiluješ

Bez iluzije da Bog možda nije pitbull terijer

Gladan i nezasit

Treba mučninu ove trudnoće, ovog mrtvog ploda mrtvo začetog

Ovog mrtvog ploda u tebi, na tvoju smrt osuđenog

Progutati

Progutati kao eutanaziju serijskog ubice

Dati njegovim rukama njegov vrat

Kao jedino  rješenje

Treba to sve pobacati u oči cvijeta

Velike oči cvijeta na dječjem crtežu

U bezdan očekivanja

Treba i ovu pjesmu završiti

Bez razloga

Bez kajanja

Kajanje ne priliči rukama

Samo završiti

Rukama

U studenu vodu potoka spustiti kamen da promjeni tok mislima

I zastati rukom u vodi,  zagristi studen na usnama

Presavijati ovaj list papira sa stihovima

Tako dugo sve dok se ne ukaže u naborima neka smisao

Iznenada

Neka smisao drugačija od skrivene u njenim riječima

Smisao čuđenja, kad ugledaš svoje slova u krugu kao uši slona

"I" kao jezik majmuna

Treba u riječima samo slovima vjerovati

Svakom ponaosob-ponaosob kao ljudima

Uzdati se u veznike

Bez ikakve iluzije da će stvari promijeniti značenje

Da mislima ne treba kruh

I zdravom tijelu zdrav duh

Edin