Melankolični zvuci vjetra

odnose žuto lišće u nepovrat.

U vratnim žilama klokoće

svježa krv u želji za životom.

Ton majstori  tišine

pokušavaju umiriti nemir

u centralnom dijelu tijela.

Vukovi stranputica

kao obezglavljeni psi laju

na ulične prolaznike jutra.

Krvavi tragovi napajaju um

nepovratnim slikama.

Sve odlazi u nepovrat... i mi

i jedno vrijeme koje  se utisnulo

u kosti nesporazuma.

Odlazi sa žutilom jesenjeg lišća.  

vida