DAN POSLIJE OLUJE

Tek pred jutro oluja je stala.

Mjesec, kao nasmijana nebeska usta,

pozdravljao je zvijezde,

vragolastu mu namigivale one,

pa se pred prvim zracima sunca skrile.

Po vedrom nebu

vjetar je razvlačio oblaka ostatke

kao iznutrice što razvalače psi lutalice

iza mesarske radnje.

Seljaci su žurili da pregledaju polja,

i kakve je štete napravila sinošnja oluja.

Ratar je s osmjehom gledao raskaljužanu njivu

na kojoj se njihala pšenica ozima, mlada.

Voćar se, bijesan, hvatao za glavu

jer između redova voćki

ležalo je više jabuka zrelih

nego lišća opalog s grana.

Povrće zrelo, blatom sasvim uprskano,

na zemlju je, kao u ledeno gnijezdo, popadalo.

Jesenji, sunčani dan izgledao je lijepo

sve ostalo bilo je uništeno i bijedno.

Safeta Osmičić